Photographs.

23.06.2017.

da nadoknadim

Svasta se nesto izdogadalo u mome zivotu. Primjecujem manje sam pisala od pocetka lipnja. I krivo mi je. Zbilja jeste. Od pocetka lipnja sam pocela radit diplomski i znala bi ostajat i po 7-8 sati tamo. I zanimljivo mi. Al kad se vratim u stan umor bezvoljnost nije mi se dalo ni ucit. Ne znam kako sam polozila ovaj kolokvij u pon sa onih 21/25 bodova. Ucila mnogo jesam, al' nisam ocekivala da cu pobrati takve rezultate. Sizila sam noc prije. I on se naravno sjetio da pita kako je prosao kolokvij. U ponedjeljak nakon sto sam dosla u labos.

Tko je on? On je Kolega Š. Nije me prestao persirati (iako sam mu to zatrazila), pa ga stoga kad se zafrkajem zovem Kolega Š i persiram ga, a inace kad ga zovem zovem ga imenom. 92. je godiste. Na strucnom osposobljavanju na faksu. U labosu sa mojom asistenticom sa kojom radim diplomski. Ne znam koja je uloga njega u mome diplomskom radu. Ahahaha. Al trudi se da bude prisutan. Da dadne savjet i da se ubaci kad god moze sa svojim: "Mogu li vam dati savjet?"  Pa stoji uz mene posmatra kako radim dok drzi prst na usni. Onda ja zastanem nasmijem mu se i upitam: "Sta sad ne radim kako treba?" To vam je pametnjakovic svoje vrste, koji zbilja zna mnogo, vise nego asistentica 4 godine starija od njega (ona njega pita sta i kako) i nekako obozava da meni postavlja pitanja dok radim (jel pokusava da me zbuni il sta nemam pojma), obozava da me posmatra dok radim i da me stresira (veli priprema me za pravu poslovnu atmosferu, to mu je ekstra zabavno) i koliko vidim voli da slusamo njegove savjete i da ga pitamo za savjet i da dode do mene i pomaze mi napravit graf u excelu iako pomoc nisam ni trazila. To je bilo ovaj tjedan kad je imao dosadno sastavljanje znanstvenog izvjesca, pa se vise bavio mojim poslom, a inace je u svom poslu. U utorak me pratio po laboratoriju i gledao sve sto radim. I toliko smo se smijali jedno drugom. Kako god profesionalnost se mora pronaci. Vec sam mu rekla da je neprofesionalan i da lici na nekog tko gleda Disney channel, na sto je on meni odvratio da ja licim na neku iz Disneyevog crtica (imala sam taj dan rajif zlatni sa leptiricima u kosi), a dan prije sa crvenim cvjetovima. Sto ja naravno shvatam kao kompliment. Da se ne opterecujem sad. Scena po scena ce mi dolazit u glavu. Pa cu zapisat. Smjesnije je nego sad sve ispisat. Boji moje dane vedrim bojama. Ali me i ometa. Pa cu morati da razgovaram sa njim. Ima tu kemije. Osim ove prave kemije. Ahahaha. I sa moje i njegove strane, cini mi se. Ne moze se reci da smo presli neku granicu pogotovo ne za njega. Ni za sta ga se ne moze optuzit, za flert il tako nesto. Dragi smo jedno drugom i simpaticni. On je bas korektan i dobar i stalno mi nastoji pomagat. Ne znam zasto. I previse. Valjda izgledam kao nekto kome je pomoc potrebna. xD Shvacam koliko je drag i vjerujem da je takav u svim svojim odnosima. Pa i prema svojoj djevojci. Posvecen. Njima ce uskoro godinu dana veze. Ona je 4 godine mlada od njega. Vec ju je upoznao sa obitelji vidim po slikama sa obrane mu diplomskog. Ovo nije tip momka za kojeg mogu reci zelim da budemo samo prijatelji. Necemo bit ni to. Jer nekako mislim da ne mozemo. On se meni svidao kroz prethodnu godinu. I sav je po mome ukusu. Ahahhaha. Al nekako sam zbilja racionalna i shvacam kakav je zapravo i kako shvaca i obaveze i posao i druge ljude, pa vjerujem tako i  svoju curu i vezu. On je bas ono simpa tip decka i cure ga vole, ima taj neki djecacki sarm i slatkocu. I ja ne dam da me to zbuni i da vjerujem u nesto vise i da se lazem. Kakogod zasad je sve normala i Robi mi puno pomaze u tome.

Ne naravno da nisam zaboravila Robija. On je kontra od Kolege Š. Gomila muskih prijatelja, sportski zivot. Trcat ce polumaraton sad u pon. On je inspirativan. Ne boji se zivota. Mene inspiriro da ponovno trcim. Ima potpuno drugacije shvacanje zivota od mene. Nekako olaksavajuce. I sav je za mene takav. Nov, osvjezavajuci, budaletina, zanimljiv, pa evo i nakon ova 4 mjeseca sto me zafrko u disku. To je tip za izucavat. Nit se drogira ko sto se predstavljo, niti zene ganja, on se vise zajebaje sa zivotom i ljudima. Ne pusi. Koliko vidim nema nijedan od ovih vidljivih poroka. I to je meni strasno bitno. Alkohol. No. Pusenje. No. Droga. No. Dubre islo sad za ovaj prosli produzeni vikend u Austriju na brdsku biciklisticku stazu. Dan prije u Sloveniju. Sa svojim cool muskim prijateljima. Sve sam ih izucila. I zbilja su cool. Sve im lose u zivotu. Ahahha. Toliko o njegovoj: Zivot je sranje i onda umres. On bas voli zivot. I biti aktivan. :D Koliko vidim "prijavio" me jednom svom prijatelju. Ahahha. Zna tko sam. Zadnji put me pogledao u disku. Ono bas izravno u oci. Nije me pregledavao niti ista. Vec onaj izravan pogled u oci koji je trajao nekoliko sekundi duze od pogleda tek obicnog neznanca koji samo posmatra. I u ponedjeljak sad scena nova: cekam tramvaj na stanici da idem na kolokvij. Bio mi u 8. I nailazi grupa mladih na biciklima. Uglavnom momci i par cura. I prepoznam jednog Robijevog prijatelja medu njima i drugog Robijevog prijtelja Tibora - taj sto me izravno pogledo u oci. I svi su normala prosli. Neki se nisu ni obazreli na nas preko puta ceste. Taj prvi Robijev prijatelj isto nije. A Tibor se bas okreno i gleda u mene duze, pregleda me i kad je ustanovio da to jesam ja nastavio normalno vozit. Nije supio odglumit tako da je sad stvarno sve bilo jasno. Moje sumnje su potvrdene. Robi mu je rekao za mene. Aahahah. I eto.

Ja evo ucim. Citam prezentacije. Imam dogovor sa ┼Żoze vcrs. Idemo na misu i u maleni Muzej skoljki, pa cemo setat. Ja cu mislim poslije i trcat. Rekord mi je zasad 5 km. Tako nesto.

Vratila se mala pisanju.


Stariji postovi